Prvi, najduži dan… zapravo je počeo još dan ranije u 20:30,
napuštanjem Požege i polaskom prema 1130 km udaljenom Gapu, glavnom gradu
francuskog departmana Hautes Alpes (Gornje Alpe) i, što je nama još važnije,
cilju 16. etape 100. Toura de France. Četiri člana BBK Požega, četiri bicikla i
jedna moćna Honda. Noćni put išao je preko Zagreba, Ljubljane , Venecije,
Verone, a zoru smo dočekali u okolici Milana. Nešto malo iza Torina susreli smo
se s Alpama, a nedugo zatim prošli smo i naš prvi prijevoj (ovaj put vozeći
auto), 1850 m visoki Montgenevre, na granici Italije i Francuske. Nakon prijevoja slijedi oštar spust prema
Brianconu, prvom gradu u Francuskoj, u kojem smo napravili malo veću pauzu.
Spektakularan grad, s alpskim vrhovima koje brane ogromne tvrđave, i starim
gradom uvrštenim na UNESCO listu svjetske baštine. (foto album)
Preostalih stotinjak kilometara do Gapa prošli smo
zaobilazeći stotine biciklista koji su, kao i mi, željeli prisustvovati cilju
16. etape. Nakon dolaska u sam grad, oko 11 sati, došao je red i na prvu
francusku vožnju biciklima. Ništa dugo ni zahtjevno, par ravnih kilometara, ali
na zaista posebnom mjestu – dugačkoj ciljnoj ravnini etape. Stvarno je
jedinstven osjećaj prolaziti cestom kojom će par sati kasnije najbolji svjetski
biciklisti sprintati u želji za etapnom pobjedom. Prošli smo kroz oznake za 3 i
2 kilometra do cilja te ispod legendarnog „Flame Rouge“, a staza je bila već
gotovo potpuno postavljena. Još smo malo promatrali posljednje pripreme za
etapu, svu tu strku koju stvaraju radnici, organizatori, policajci, te najviše
fanovi iz svih dijelova svijeta (osim domaćina, uvjerljivo najviše bilo je
Norvežana, ali prepoznali smo i zastave Australije, Velike Britanije, Slovačke,
SAD-a, Južne Afrike, Danske, Makedonije i mnogih drugih). Obavili smo i ručak,
a nakon toga smo ponovo izišli na ciljnu ravninu kako bi pronašli mjesto na
kojem ćemo pratiti sam dolazak biciklista. Prvu slobodnu poziciju uz ogradu
našli smo na otprilike 400 m od ciljne linije.
Dva sata stajanja na upeklom suncu donijelo nam je crvenilo
kože, promatranje karavane, navlačenje s dječicom za njihove beskorisne
poklončiće. Ma sve u svemu ok, bitno da smo dobro pogledali završni sprint
pobjednika etape Portugalca Rui Coste , najjačeg čovjeka današnjeg uspješnog
bijega, te da smo pozdravili i sve ostale bicikliste koji su još dugo vremena
nakon njega u malim skupinama ili pojedinačno ulazili u cilj. Današnja etapa je
u potpunosti razlomila peloton.
Još malo „muvanja“ u blizini crte finiša, promatranje proglašenja,
i došlo je vrijeme za zadnji napor današnjeg dana – vožnja do 50-ak km
udaljenog Meolans Revela, našeg smještaja tijekom prve dvije noći. Ipak,
tijekom puta čekalo nas je još jedno lijepo iznenađenje – u jednom tipičnom
alpskom selu vidjeli smo parkirane kamione, buseve, ali i osoblje triju ekipa –
Katuše, Vacansoleila i, na Pavino oduševljenje, njegovog omiljenog Garmin
Sharpa. Bili smo u mogućnosti iz neposredno blizine promatrati mehaničare tih
ekipa, koji su bili zauzeti pripremom bicikala za sutrašnji kronometar. Stvarno
lijep osjećaj… Laku noć svima iz francuskih Alpa! (foto album)
Nema komentara:
Objavi komentar