Tour de France 2013
subota, 20. srpnja 2013.
19. etapa
petak, 19. srpnja 2013.
18. etapa
Quintana napreduje i sad zaostaje samo 21 sekundu za drugoplasiranim Contadorom. Bit će još uzbuđenja, jer razmak između drugog i petog mjesta (Rodriguez) je samo 47 sekundi.
Piše: Mrkva Tour 100
četvrtak, 18. srpnja 2013.
17. etapa
Dogodilo se razočaranje za Francuze, jer odustajanjem Perauda izgubili su šanšu da imaju čovjeka barem među prvih deset. O postolju da se i ne govori, koje nemaju od 1997. kad je Richard Virenque bio drugi.
A danas, dan za koji se živi preostala 364 u godini. Uspon na l'Alpe d'Huez, i to prvi put u povijesti dva puta u istoj etapi. ''Jer jednom nije dovoljno'' stoji naslov na jednom portalu.
Kad čujemo za taj uspon pomislimo na najbolje penjače, ali zamislite samo kako jutros izgledaju podočnjaci na očima sprintera nakon neprospavane noći. A pakao tek počinje.
Uživajmo.
Piše: Mrkva Tour 100
17. etapa - kronometar
Ako ste pročitali prvi današnji
izvještaj, s vožnje na 1835 mnm, vjerojatno shvaćate da smo bili pomalo „kratki“
s vremenom. Oko 12:30 vratili smo se „kući“ u prenoćište, na brzinu otuširali i
ručali „s nogu“, sjeli u auto i krenuli prema cilju etape, 45 km udaljenom
Chorgesu. Iako smo se žurili, nismo mogli odoljeti stati na vidikovcu iznad
jezera Serre-Poncon. Prekrasno umjetno jezero tirkizne boje, kojeg natapaju
rijeke Durance i Ubaye, zagradila je ogromna brana građena od 1955. do 1960. godine.
Brana se u to doba nazivala „graditeljskim pothvatom stoljeća“. Ne znam
opravdava li građevina tako bombastičnu titulu, ali je definitivno remek djelo
graditeljstva.
Petnaestak kilometara nakon
vidikovca stigli smo do Chorgesa, sela od 2600 stanovnika koje je dobilo veliku
čast biti domaćinom jedne od ključnih etapa Toura. Smjestili smo se na 370
metara od cilja i revno podržavali sve vozače koji su prolazili na doslovno
nekoliko centimetara od nas. (foto album)
Evo nekoliko „flashova“ kojih ću se ja sjećati u
dugim zimskim noćima: hrvatska zastava izvješena na ogradi (jučer u Gapu nismo
ju mogli izvjesiti jer smo prekrivali sponzorski pano, danas smo ju stavili na
pano istog sponzora i nije bilo nikakvih problema); objašnjavanje francuskom
susjedu uz ogradu o tome koju zemlju ta zastava predstavlja, puno opuštenija
atmosfera nego jučer u Gapu (manja gužva); zgodne Slovakinje u zelenim majicama
koje navijaju za Sagana; napor na licima vozača koji se bore za ukupni poredak
ili dobar rezultat na etapi u kontrastu s opuštenošću onih koje voze „rekreativno“,
tek toliko da odrade kronometar i da ne budu izvan vremenskog limita (bilo je
tužno gledati jednog Cadela Evansa među tim rekreativcima).
Francuzi su bili tužni zbog pada
i odustanka njihovog favorita Perauda, dok su solidno brojni Britanci slavili
novu pobjedu Chrisa Fromea. Uz sve jučerašnje navijačke zastave danas smo vidjeli i par novih – Argentina,
Meksiko, Mađarska, … Kasno je, butelja je popijena, izvještaji napisani, sad se
treba ići u krevet i odmoriti za ono što nas čeka sutra – rano ustajanje i vožnja
prema legendarnom l'Alpe d'Huezu. Cirkus i kaos!
srijeda, 17. srpnja 2013.
MTB vožnja - Plan Bas 1835 mnv
Dobar dan svima! Živi smo i
zdravi, pomalo umorni, ali i dalje puni entuzijazma. Današnji dan (srijeda,
17.7.) sadržavao je dvije glavne aktivnosti, pa zbog toga idu i dva izvještaja –
jedan o prijepodnevnoj vožnji do 1835 metara nadmorske visine (mnv), a drugi o
17. etapi Toura, individualnom kronometru od Embruna do Chorgesa. (Foto album)
Naše prenoćište smješteno je u
pitoresknom selu Meolans (departmant Alpes de Haute Provence – Alpe Gornje
Provanse), koje se nalazi u prekrasnoj dolini rijeke Ubaye. Prije doručka malo
smo „njuškali“ po prenoćištu i pronašli kartu MTB ruta po dolini Vallee de l'Ubaye.
Na brzinu smo organizirali team briefing, tijekom doručka, i uz maslac i
cornflakes odlučili izvesti nama najbližu označenu rutu. Već dvadesetak minuta
nakon dogovora bili smo na biciklima.
Ruta nas je vodila od našeg
Meolansa (1040 mnm) do 3 km udaljenog sela Le Martinet – pretežno spust u kojem
smo izgubili oko 150 mnm. U Le Martinetu kreće uspon, dug 16 km, koji cijelim
putem prati rijeku Laverq, pritoku Ubaye. Prvi dio uspona, otprilike 8 km, je
po uskoj asfaltnoj cesti, sličnoj cestama po kojima se voze brdske etape
velikih tourova. Usputna točka bila nam je selo St. Barthelemy na 1238 mnm.
Divili smo se pogledu na planinske vrhove oko nas i zapjenjenu rijeku duboko u
kanjonu ispod, ali to je tek bila uvertira za ono što nas je očekivalo. Strne
serpentine vodile su do l'Abbaye de Laverq (opatija Laverq), samostana na
otprilike 1600 mnm. Usput smo prošli pored pastirice s kozama i ovcama, koje su
pasle na alpskim pašnjacima omeđenima strmovitim vrhovima. Asfalt je prestao oko 3 km prije samostana, a
čekalo nas je još 5 km puta do zadnje točke naše rute, proplanka pod nazivom
Plan Bas. Početak našeg uspona bio je po asfaltu, nastavak po utabanom
makadamu, a završnica je bio pravi MTB – kamenite valovite uske staze, uz
rijeku Laverq nekoliko metara s naše desne strane i veliki broj alpskih
potočića preko kojih je išla ruta, a koji su se ulijevali u Laverq. Zadnji
kilometar je bio šumski kameniti uspon, vrlo strm (do 20%), na kojem su neki
pomalo i gurali J,
ali unato tome, osvojili smo Plan Bas i došli do kraja rute. 1835 mnm, meni
osobn treći najviši vrh u životu, a najviši osvojen biciklom. Malo odmora i
fotkanja na mostu ispod Plan Basa, a nakon svega je slijedilo ono što je Vidu najviše
zanimalo – spust nazad do Le Martineta. Spust je bio pun adrenalina i stvarno
brz. Imali smo i dobar razlog za žurbu – trebalo je doći do Chorgesa, cilja
etape, i zauzeti svoje mjesto u ciljnoj ravnini.
16. etapa
Beloki se vratio dvije godine kasnije, ali više nije bio onaj stari.
Ove godine (čini se) samo manji pad imao je Contador, zbog kako tvrdi Froome nepotrebnog rizika. Ipak, grupa sa žutom majicom napravila je Ten Damu (sada šesti) i Fuglsangu (sada osmi) minutu zaostatka.
11 minuta ispred njih u cilj je došao pobjednik Rui Costa (POR) kojem je ovo druga TdF etapa, nakon jedne etape osvojene 2011. godine.
Piše: Mrkva Tour 100
Tour de France - 16. etapa
Prvi, najduži dan… zapravo je počeo još dan ranije u 20:30,
napuštanjem Požege i polaskom prema 1130 km udaljenom Gapu, glavnom gradu
francuskog departmana Hautes Alpes (Gornje Alpe) i, što je nama još važnije,
cilju 16. etape 100. Toura de France. Četiri člana BBK Požega, četiri bicikla i
jedna moćna Honda. Noćni put išao je preko Zagreba, Ljubljane , Venecije,
Verone, a zoru smo dočekali u okolici Milana. Nešto malo iza Torina susreli smo
se s Alpama, a nedugo zatim prošli smo i naš prvi prijevoj (ovaj put vozeći
auto), 1850 m visoki Montgenevre, na granici Italije i Francuske. Nakon prijevoja slijedi oštar spust prema
Brianconu, prvom gradu u Francuskoj, u kojem smo napravili malo veću pauzu.
Spektakularan grad, s alpskim vrhovima koje brane ogromne tvrđave, i starim
gradom uvrštenim na UNESCO listu svjetske baštine. (foto album)
Preostalih stotinjak kilometara do Gapa prošli smo
zaobilazeći stotine biciklista koji su, kao i mi, željeli prisustvovati cilju
16. etape. Nakon dolaska u sam grad, oko 11 sati, došao je red i na prvu
francusku vožnju biciklima. Ništa dugo ni zahtjevno, par ravnih kilometara, ali
na zaista posebnom mjestu – dugačkoj ciljnoj ravnini etape. Stvarno je
jedinstven osjećaj prolaziti cestom kojom će par sati kasnije najbolji svjetski
biciklisti sprintati u želji za etapnom pobjedom. Prošli smo kroz oznake za 3 i
2 kilometra do cilja te ispod legendarnog „Flame Rouge“, a staza je bila već
gotovo potpuno postavljena. Još smo malo promatrali posljednje pripreme za
etapu, svu tu strku koju stvaraju radnici, organizatori, policajci, te najviše
fanovi iz svih dijelova svijeta (osim domaćina, uvjerljivo najviše bilo je
Norvežana, ali prepoznali smo i zastave Australije, Velike Britanije, Slovačke,
SAD-a, Južne Afrike, Danske, Makedonije i mnogih drugih). Obavili smo i ručak,
a nakon toga smo ponovo izišli na ciljnu ravninu kako bi pronašli mjesto na
kojem ćemo pratiti sam dolazak biciklista. Prvu slobodnu poziciju uz ogradu
našli smo na otprilike 400 m od ciljne linije.
Dva sata stajanja na upeklom suncu donijelo nam je crvenilo
kože, promatranje karavane, navlačenje s dječicom za njihove beskorisne
poklončiće. Ma sve u svemu ok, bitno da smo dobro pogledali završni sprint
pobjednika etape Portugalca Rui Coste , najjačeg čovjeka današnjeg uspješnog
bijega, te da smo pozdravili i sve ostale bicikliste koji su još dugo vremena
nakon njega u malim skupinama ili pojedinačno ulazili u cilj. Današnja etapa je
u potpunosti razlomila peloton.
Još malo „muvanja“ u blizini crte finiša, promatranje proglašenja,
i došlo je vrijeme za zadnji napor današnjeg dana – vožnja do 50-ak km
udaljenog Meolans Revela, našeg smještaja tijekom prve dvije noći. Ipak,
tijekom puta čekalo nas je još jedno lijepo iznenađenje – u jednom tipičnom
alpskom selu vidjeli smo parkirane kamione, buseve, ali i osoblje triju ekipa –
Katuše, Vacansoleila i, na Pavino oduševljenje, njegovog omiljenog Garmin
Sharpa. Bili smo u mogućnosti iz neposredno blizine promatrati mehaničare tih
ekipa, koji su bili zauzeti pripremom bicikala za sutrašnji kronometar. Stvarno
lijep osjećaj… Laku noć svima iz francuskih Alpa! (foto album)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)