Još malo fotki

Za one kojima fotki nikad dosta,
napravljen je još jedan foto album sa fotkama koje su "izvučene" iz GoPro kamere!

Alpe d'Huez - Tour de France 2013 (playlist)

Evo za kraj i malo video materijala. Radi se o usponu na Alpe d'Huez, tj. traženje pogodnog mjesta za promatranje biciklista koji će proći ovaj legendarni uspon dva puta.  

Od početka uspona cilj mi je bio da biciklom dođem do samog vrha (cilja) ako bude moguće i tamo probam naći neko mjesto za gledanje utrke.

Atmosfera koju je teško dočarati riječima me ponukala da snimim par video clip-ova tijekom uspona sa foto-aparatom kojega sam držao u ruci dok sam se penjao prema cilju etape. Zanimljivo je kako, vjerojatno zbog adrenalina i neopisivog okruženja, nisam osjećao nikakav napor i umor tijekom uspona, premda sam vozio s jednom rukom na guvernalu.

Istina dva-tri puta sam morao sići sa bicikla, što zbog policije, što zbog gužve na cesti (posebno u tzv. Dutch corner-u, part 6).
Pavo

Svemu dođe kraj ....

Zadnje jutro našeg boravka u Francuskoj dočekali smo opuštenije nego prethodna. Duže spavanje i lijeno polagano spremanje. Noć smo proveli u selu St. Michel de Maurianne (foto album). Maurianne je još jedna riječna dolina koja od davnina služi za transport ljudi i roba, a ime same rijeke koja je usjekla dolinu je L'Arc. Francuzi su u usku dolinu uspjeli smjestiti malu lokalnu cestu, magistralnu željezničku prugu s dva kolosijeka i autocestu. Zbog nedostatka prostora autocesta praktički uopće ne ide po tlu nego se nalazi „u zraku“, konstantno podignuta uvis teškim betonskim nosačima. Kao da je cijela autocesta vijadukt.  

U Alpama, rijeke i njihova vodena moć glavni su izvor života – zahvaljujući rijekama, koje su milijunima godina brazdale svoju dolinu između visokih planina, u dolinama je stvoreno nešto ravnog tla na kojem ljudi mogu izgraditi naselja, ceste, urediti polja. Tijekom ovog putovanja vidjeli smo četiri takve riječne doline iznimne ljepote, po jednu u svakom departmanu u kojem smo bili: rijeka Durance u Gornjim Alpama, Ubaye u Alpama Gornje Provanse, Le Romanche u departmanu Isere (naziv doline je Oisans) i sada L'Arc ovdje u dolini Maurianne.
St. Michel je malo selo, ali vrlo poznato u biciklističkim krugovima budući da su u neposrednoj blizini sela brojni poznati „col“-ovi (Telegraphe, Galibier, Madelaine, Cenis…). Mjesto je puno biciklista od kojih su neki već u rano jutro krenuli na uspone. U selu (kao i u ostatku alpske Francuske) biciklisti imaju i svoje zasebne semafore na raskrižjima, a vozačka kultura i tradicija je takva da je biciklist praktično uvijek u prednosti pred automobilom.
Spremili smo stvari u auto i odjavili se iz hotela. Vida, Pavo i Adam odlučili su obaviti posljednji uspon na 12 km udaljeni Col de Telegraphe. Zahtjevan uspon lako pamtljivog imena ipak nije u rangu le Alpe d'Hueza, a u velikim utrkama obično služi kao zagrijavanje za puno teži Col de Galibier, koji se nalazi odmah iza njega. Dečki su po povratku potvrdili te dojmove – Telegraphe nikako nije mačji kašalj, radi se o ozbiljnom i lijepom šumovitom usponu, ali ipak znatno lakšem od Hueza.

Ja više nisam imao snage za nove uspone. Bilo ih je dovoljno u zadnja 3 dana. Umjesto toga, odlučio sam se praviti Francuzom. Jutro je bilo prekrasno, sunčano, i ja sam se biciklom lagano provezao po selu, u kiosku kupio „L'Equipe“ (francuske „Sportske novosti“ u kojima je prva polovica potpuno posvećena Touru) te naposljetku pronašao ono što sam tražio – šarmantni mali kafić s terasom na malom seoskom trgu. Naručio sam najveću kavu koju su imali, s guštom pripalio cigaretu, listao novine (unatoč tome što je moje znanje francuskog ograničeno na desetak riječi) i bavio se najboljim „sportom“ na svijetu – promatranjem ljudi. Nirvana…

Dečki su se brzo vratili s Telegrapha (prebrzo, ako se mene pita). Uslijedilo je pakiranje bicikala na nosač auta, posljednji francuski ručak (u istom „mom“ kafiću koji je ujedno i restaurant) i oko 13:00 krenuli smo nazad prema Hrvatskoj. Prolazimo kroz 13 km dugački (i bezobrazno skupi!) tunel Frejus na granici Francuske i Italije. Dalje se vozimo sjevernom Padskom nizinom , prolazeći pored Torina, Milana, Bergama, Brescie, Verone, Vicenze, Padove, Venecije… Vidina Honda Civic odlično se drži cijelim putem (uostalom, kao i tijekom kompletnog putovanja tijekom kojeg nam je praktički bila rezervni dom). U noći sa subote na nedjelju napokon stižemo nazad u Požegu.

I to je to ljudi, hvala na čitanju, pozdrav do nekog drugog putovanja i nekog drugog putopisa… 

21. etapa

Spektaklom u Parizu završio je 100. Tour de France . U završnom sprintu Marcel Kittel ostvario je četvrtu etapnu pobjedu ispred glavnih konkurenata Greipela i Cavendisha. 
Uglavnom pogodno vrijeme tijekom trajanja cijelog Toura jedan je od razloga najvećem broju biciklista na cilju ikada tj. najmanje je bilo odustajanja. Britanci drugu godinu za redom osvajaju žutu majicu. 

Poredak po kategorijama:

GENERAL CLASSIFICATION:

1.	Christopher Froome (GBr) Sky Procycling	83:56:40
2.	Nairo Alexander Quintana Rojas (Col) Movistar Team	0:04:20
3.	Joaquim Rodriguez Oliver (Spa) Katusha	0:05:04
4.	Alberto Contador Velasco (Spa) Team Saxo-Tinkoff	0:06:27
5.	Roman Kreuziger (Cze) Team Saxo-Tinkoff	0:07:27
6.	Bauke Mollema (Ned) Belkin Pro Cycling Team	0:11:42
7.	Jakob Fuglsang (Den) Astana Pro Team	0:12:17
8.	Alejandro Valverde Belmonte (Spa) Movistar Team	0:15:26
9.	Daniel Navarro Garcia (Spa) Cofidis,Solution Credits	0:15:52
10.	Andrew Talansky (USA) Garmin-Sharp	0:17:39

POINTS CLASSIFICATION:

1.	Peter Sagan (Svk) Cannondale Pro Cycling	409	pts
2.	Mark Cavendish (GBr) Omega Pharma-Quick Step	312
3.	André Greipel (Ger) Lotto Belisol	267

MOUNTAINS CLASSIFICATION:

1.	Nairo Alexander Quintana Rojas (Col) Movistar Team	147	pts
2.	Christopher Froome (GBr) Sky Procycling	136
3.	Pierre Rolland (Fra) Team Europcar	117

YOUNG RIDERS CLASSIFICATION:

1.	Nairo Alexander Quintana Rojas (Col) Movistar Team	84:01:00
2.	Andrew Talansky (USA) Garmin-Sharp	0:13:19
3.	Michal Kwiatkowski (Pol) Omega Pharma-Quick Step	0:14:39

TEAMS CLASSIFICATION:

1.	Team Saxo-Tinkoff	251:11:07
2.	Ag2R La Mondiale	0:08:28
3.	RadioShack Leopard	0:09:02

19. etapa - start u Le Bourg d'Oisans-u

Nakon svih jučerašnjih uzbuđenja i napora etape na Le Alpe d'Huez, redovni čitatelji ovog bloga (njih sva trojica) vjerojatno su pomislili da smo 4. dan puta malo usporili tempo i odmorili se. Vraga! Naš vođa puta Pavo, od milja prozvan „Pavo armija“, probudio nas je u 6:00. Kao jedini član ekspedicije koji  je odslužio vojni rok još ranije nam je objasnio kako se vojnički tušira i sprema u roku od 3 minute, i mi nismo imali nikakvog izbora nego ga disciplinirano slijediti. To što je dobio pokoje gunđanje i grintanje nije ga puno pogodilo jer su u armiji, kako nam je sam objasnio, ionako svi grintali na desetare. (foto album)

Pola sata nakon ustajanja već smo se vozili nazad u Le Bourg d'Oisans na start 19. etape. Ponovo parkiramo na ulazu u grad i biciklima se vozimo do centra. Tamo je naravno već poprilična gužva, a mi napokon imamo šansu promotriti sam gradić – jučer smo kroz njega samo projurili. Ima se što vidjeti – vrlo lijepo alpsko mjesto s odlično očuvanom tradicionalnom arhitekturom, ali i vrlo modernim shopovima. Francuzi su majstori u pronalaženju prave mjere između starog i novog. Bourg inače ima oko 3000 stanovnika (pripada departmanu Isere čiji je glavni grad Grenoble) i unatoč tako malom broju ljudi zapravo je najveće naselje alpske mikroregije Oisans, koju čine dolina rijeke Le Romanche te planine sa sjeverne i južne strane rijeke. Oisans živi od turizma – zimi od skijaša i snowboardera a ljeti od biciklista (cestovnih i MTB) i planinara. Turistička sezona koja doista traje 12 mjeseci.

Na startu etape bilo je puno više od 3000 ljudi. Ispratili smo TdF karavan na njegov put, danas dug 204 km (vozila iz sponzorskog karavana prolaze rutom etape oko sat vremena prije samih biciklista). Zatim smo se razmilili po boksovima ekipa i promatrali zadnje pripreme vozača i osoblja za današnju napornu i dugačku etapu. Uvod u start biciklističke etape pomalo nalikuje na Formulu 1 – svaka ekipa ima svoj „boks“ u kojem se nalaze parkirani autobus koji je dovezao vozače, nekoliko timskih automobila s rezervnim biciklima (oni će pratiti vozače tijekom etape), trenažeri za zagrijavanje, par W&G-sa (wives & girlfriends)… Mehaničari obavljaju posljednje provjere na biciklima, vozači izlaze iz busa i zagrijavaju se na trenažerima te usput daju izjave brojnim novinarima. Oko svakog boksa je hrpa fanova. Francuzi se tiskaju oko autobusa AG2R-a i slave jučerašnjeg pobjednika Riblona, Slovaci kod boksa Cannondale-a čekaju pojavljivanje Sagana, Fuglsang stavlja autograme na danske zastave navijačima u kampu Astane. Ipak, najviše gužve je oko prostora Sky-a, svi žele uhvatiti komadić Chrisa Froomea.

Cijelo to vrijeme odvija se mala svečanost potpisivanja vozača. Svaki biciklist dolazi na binu smještenu na glavnom gradskom trgu  i dok spiker čita vozačev „palmares“ (listu njegovih dosadašnjih pobjeda i uspjeha), biciklist se potpisuje na službeni pano (pretpostavljam da tim potpisom pravno prihvaća pravila Toura i uvjete sudjelovanja) i maše okupljenoj publici na trgu.

Petnaestak minuta prije predviđenog vremena starta vozači kreću prema startnoj liniji. Gledam kako Jacku Baueru, Novozelanđaninu iz ekipe Garmin Sharp (ne miješati s Jackom Bauerom iz serije „24“!) prije polaska mehaničar i navijači žele puno sreće tijekom etape. Nažalost, nije ju imao – doživio je gadan pad, licem ravno u bodljikavu ogradu uz cestu, što je rezultiralo s deset šavova, brojnim ožiljcima i odustajanjem na Touru. Start je točno u 10:55, iza automobila s direktorom utrke kreću biciklisti, a iza njih dugačka kolona pratećih timskih i službenih vozila. Negdje oko 10:15 kolona napokon završava i naše promatranje Toura je gotovo – cirkus je otišao iz grada. Sveukupno vidjeli smo cilj jedne zanimljive etape u kojoj je bijeg uspio doći do kraja i ostvariti pobjedu (što nije česta pojava na Touru), individualni kronometar, dvostruki uspon  na Le Alpe d'Huez i na kraju etapni start. Nije loše za samo 4 dana…

Tour je otišao, ali naša avantura nije gotova. Jednu stvar jučer nisam obavio do kraja – Le Alpe d'Huez. Stigao sam „samo“ do 4. zavoja, a želio sam doći do kraja. Pavo i Adam također su željeli još jednom odraditi uspon, ovaj put punom snagom, dok je Vida odlučio chillati, odmoriti, i uživati u čarima Bourga. Negdje oko 12:30 nas trojica smo opet bili na početku uspona. Ovaj put znali smo što nas čeka i da od samog početka treba dobro zapeti. Nije više bilo fanatičnih navijača od jučer ali je s lijeve strane ceste, na putu prema dolje, bila dugačka kolona automobila i kampera, u kojima su njihovi umorni i mamurni vlasnici čekali da se ceste oslobode. Poneki su još imali snage uputiti nam pokoji „allez, allez“ ili „go mate!“. Naravno, i danas je tu bila hrpa biciklista koji su se penjali gore.

Današnji uspon bio je teži nego jučer. Bez navijačkog šarenila i ludila glava je stalno mislila na strminu uspona. Noge su bile krute, osjeća se da se već treći dan zaredom uspinjem na solidne visine, a guzica je žuljala i boljela za popiz… Ipak, serpentine su nekako prolazile, prošao sam i moju četvorku od jučer, i uskoro nakon nje došao iznad linije drveća. Hotelski kompleks (koji je tijekom godina prerastao u pravi mali grad) na vrhu bio je blizu, a pogled dolje je sezao duboko u strmu dolinu ispod, u kojoj kućice Bourga sada izgledaju tako sitne. Još samo malo… Zadnja dva kilometra prošao sam u transu – tijelo potpuno slomljeno ali noge mehanički i dalje vrte pedale, a u glavi znam da sam uspio. Vidim oznaku za zadnji kilometar, prolazim kroz tunel i vidim Adama koji se već spušta s vrha. Okreće nazad i „vuče“ me zadnjih 600 metara prema cilju, pratim ga „u točak“ i na kraju uzdižem ruke. „Heroique“, čujem francuskog spikera od jučer u ušima. 1850 metara nadmorske visine, preko 1100 metara visinske razlike u odnosu na Bourg i osvojene „Alpe“! Jedva primjećujem kišu koja je u međuvremenu počela padati. Vrijeme uspona? Zaboravite, katastrofa, ali nije bitno tih 2 sata i dvije minute, bitno je da je vrh osvojen.

Kratki predah, oblačenje jakne i spust nazad do Bourga. Dali smo si oduška na spustu – unatoč mokroj cesti išli smo maksimalno, kao da se osvećujemo planini koja nas je toliko napatila. Prestižemo veliki broj biciklista na „trkaćicama“, na ovom vlažnom asfaltu konačno su i naše debele MTB gume postale prednost. Sastajemo se s Vidom u gradu i zajedno odlazimo na zasluženi obilan kasni ručak, nakon kojeg sjedamo u auto i krećemo prema našem zadnjem smještaju – 60 km udaljenom hotelu „Le Marintan“ u selu St. Michel de Maurienne.

Nije to bila neka obična vožnja. Od Bourga smo prvo krenuli na istok, uzvodno dolinom Romanche, a s naše desne strane pratio nas je strašni Le Meije – 3983 m visoki ledenjak. Cesta N81 postupno se uzdizala do 2085 m visokog prijevoja Lauterat, nakon kojeg smo skrenuli lijevo na malu lokalnu cestu koje je išla prema našem odredištu. Preostalih 30-ak km puta vodilo nas je preko još dva slavna biciklistička „cola“ (prijevoja): Galibier (2646 mnv) i Telegraphe (1566 mnv).Galibier je strašna planina, a to je posebno vidljivo po tako lošem vremenu kakvo nas je gore dočekalo: kiša, vjetar, magla, a temperatura na prijevoju 5 stupnjeva. Svejedno, na desetine biciklista penjale su se na uspon ili spuštale s njega! Iako smo zadnjih nekoliko dana vidjeli svašta (npr. dječicu koja se penju na Huez) ovom prizoru nismo mogli vjerovati. Na Huezu je bilo lijepo vrijeme, ovdje užasno. Mi smo se jedva natjerali na vrhu izići iz auta i fotografirati se, a oni su po kišurinu i vjetru kilometrima išli uzbrdo a sada će se spuštati dolje po toj strmoj, zavojitoj, kliskoj cesti. Brrrr. Chapeau!

Galibier je ujedno i granica između departmana Savoie (Savoja) i ostatka Francuske. Nakon departmana Gornje Alpe, Alpe Gornje Provanse, Isere, ušli smo u naš 4. i posljednji departman na ovom putovanju. Ulaz u Savoju proslavili smo malim zimskim radostima – grudanjem u mjesecu srpnju…

20. etapa

HC uspon na cilju 20. etape bilo je posljednje mjesto na kojem se odlučivalo o ukupnom poretku. I odlučivalo se! Quintana je pobjedom na etapi osim bijele majice osvojio i sjajno drugo mjesto. Rodriguez se popeo na treće, a Contador je na zadnjem usponu izgubio sve i pao na četvrto mjesto ukupno.

Piše: Mrkva Tour 100

18. etapa - Alpe d'Huez (dva puta)

Le Alpe d'Huez nije najteži uspon koji se koristi u velikim biciklističkim utrkama (teži su npr. obližnji Galibier, Mont Ventoux, usponi u talijanskim Dolomitima). Ono što „Alpe“ čini kultnim je njegova pristupačnost velikom broju ljudi kao i televizičnost cijele te planine – zapravo je televizija proizvela legendu o 21 serpentini. Ljudi iz cijelog svijeta danas dolaze na uspon nekoliko dana prije same utrke i tu provode svoj godišnji odmor. Kampiraju, biciklima osvajaju okolne vrhove i dobro partijaju. Cesta je dan-dva prije utrke zatvorena za aute, tako da na dan utrke gore mogu samo pješaci i biciklisti. Odmah na početku jačina uspona doslovno „udara u glavu“. Planina opominje da s njom nema šale. Dok se borite sa strminom, usput gledate fanove i čudite se tom cirkusu koji se događa oko vas. Teško je opisati što sve navijači rade tijekom tih 12.3 km – plešu, piju, bodre vas i druge bicikliste na usponu, špricaju vas vodom, prave špalir i deru vam se u lice kao da ste vi vozač na Tour-u. U glavi se konstantno bore dva impulsa – u jednom trenutku mislite na fizički umor i hoćete li izdržati do iduće serpentine, a u drugom se smijete ludom Španjolcu u kostimu Supermana. Kad vidite slovensku zastavu vičete im „gremo Slovenci“ i usput im odgovarate na pitanje od kud ste. Svi plješću i podržavaju. Slovacima spomenete Sagana i odmah vas tapšaju i prijateljski poguraju koji metar. Ljudi su doslovno na svakom metru s obje strane ceste, svi su pozitivno ludi, a zastava ima iz gotovo svake zemlje svijeta. Uživancija!  (foto album)

Onda vam se u glavi odjednom nešto klikne i počnete ponovno misliti na strminu. Pogledate iznad sebe i vidite cilj – skijašku stanicu i hotelske komplekse na vrhu, i zavrti vam se u glavi. Mislite kako se već toliko patite, a još ima toliko puno do gore. Noge su tvrde i bride, razmišljate da ovo nema smisla i da treba stati sa strane i pridružiti se navijačkoj fešti. Pa si obećate da ćete izdržati do sljedeće serpentine. Uglavnom, upali ste u krizu… 

Francuzi su svaku serpentinu označili te postavili table s njenim brojem i nadmorskom visinom. Prva serpentina ima broj 21 i dalje se odbrojava prema nuli (tako da su na stazi zapravo 22 serpentine, ali budući da Francuzi ne znaju brojati, uvijek se priča o 21). U trenutku krize ti brojevi i oznake nadmorske visine psihički puno pomažu jer si možete postaviti neki kratkoročni cilj – doći do slijedeće serpentine. I tako redom, jedna po jedna. I onda odjednom kriza prođe, a vi opet uživate u fanovima uz cestu. Možda slične faze prolaze i sami vozači Tour-a, s malom razlikom što oni ipak idu nešto brže uz planinu. 

Još jedna stvar oduševljava - naravno da nismo bili jedini kojima je palo na pamet popeti se gore biciklima. Zajedno s nama penjalo se na tisuće biciklista, a velika većina njih puno brže od autora teksta. Često su me obilazile cijele obitelji – otac na početku grupe formira tempo, iza njega dva-tri klinca od 10 godina na više i na kraju mama koja bodri cijelu ekipu i viče onom mulcu na početku da uspori. Tako svi oni prođu pored mene, a onaj najmlađi u Sky dresu uputi mi pogled u stilu „a jesi spor stari“. 

Kako prolaze serpentine ekipa uz cestu postaje sve luđa i luđa. Na 10-om zavoju su Irci u većini, pjevaju punom parom i na asfalt crtaju grafite podrške svojim vozačima – Dan Martin i Nicholas Roche. Na 7-om zavoju pored groblja nalazi se mala Nizozemska. Na tisuće ljudi u narančastim dresovima je u totalnom party modu, zvučnici tresu neki hardcore horror techno, maše se upaljenim bakljama…

Došao sam do zavoja broj 4 na 1553 mnv, kad su me žandari (evo ih opet!) prisilili da se zaustavim i stanem sa strane jer dolazi Tour de France karavana – dugačka kolona vozila prerađenih na bezbroj načina iz kojih zgodne hostese gledateljima bacaju manje-više beskorisne poklone sponzora. Budući da su dečki iz kluba bili iznad mene na cesti, bliže samom vrhu, odlučio sam se smjestiti na strmoj stijeni iznad samog zavoja. Privezao sam bicikl uz ogradu i za promjenu malo planinario do vrha stijene. Nisam bio usamljen – istu poziciju „skužili“ su dvoje Šveđana, troje Južnoafrikanaca i pet Nijemaca. Vadim pivo i zastavu iz ruksaka i započinje ugodni razgovor s ostalim ljudima na stijeni (početak razgovora doslovno je bio „a čija je to zastava?“). Vrijeme brzo prolazi u iščekivanju prvog prolaska vozača (na današnjoj etapi bila su dva uspona na Alpe d'Huez, jedinstveno u dosadašnjoj povijesti Tour-a). U trenutku dolaska vodećeg svi ustajemo i plješćemo – u vodstvu je Van Garderen, peloton je potpuno razlomljen, Voeckler i Schleck pokušavaju krenuti u napad, nedugo nakon njih prolazi i žuta majica …

Pozdravljam ljude i spuštam se opet na cestu jer u drugom prolazu želim biti dio špalira koji se ispred vozača poput mora otvara u zadnji čas prije prolaska. Pronalazim lijepo mjesto, a točno preko puta mene je zgodna Baskijka, navijačica tima Euskaltel-Euskadi. Slikam curu kao dokaz nekim frendovima koji tvrde da: a) Baskijke nisu zgodne, b) na Tour dolaze samo Baski, a ne i žene. Mala razonoda u iščekivanju drugog prolaska …

Uskoro se čuju helikopteri i stvara se špalir na cesti. Preko puta mene Baski i Amerikanci, ispred Japanci, a iza Nizozemci, svi sa svojim zastavama. Prolazi Van Garderen dok ga Amerikanci frenetično bodre, ima 30-ak sekundi prednosti od prvog pratitelja Francuza Riblona. Još je 4 km do cilja, bit će gusto. Nekoliko minuta kasnije spiker na francuskom radiju u ekstazi javlja da je Riblon prestigao Van Garderena (toliko francuskog i ja znam) i time donio Francuskoj prvu pobjedu na ovogodišnjem Tour-u. Dok radio spiker vrišti izraze poput „heroique“ Ameri preko puta mene na rubu plača. Vozači i dalje prolaze kroz naš špalir pojedinačno i u malim grupama. Bodrimo ih sve do kraja, a one zadnje sprintere još i najjače jer je njima ipak najteže…

Etapa je gotova, Francuzi se grle i slave, ostali im čestitaju, a desetak minuta nakon prolaska zadnjeg vozača kreće nova avanture – spust nazad do Bourg-a zajedno sa još desetine tisuća drugih pješaka, biciklista i bezbroj službenih vozila. Gataj, koči, ubrzaj, stani, kreni, …

Kod auta se srećem s ostatkom ekipe i uz pivo razmjenjujemo dojmove. Pričamo još dugo za vrijeme vožnje prema Grenoblu u kojem imamo večerašnji smještaj. Ostali dečki su došli do vrha i potpuno osvojili Alpe d'Huez. Svi smo oduševljeni doživljenim. Koliko god smo čuli o toj planini i koliko god smo puta vidjeli sam prijenos uspona, ništa ne može dočarati taj dojam kao biti uživo na licu mjesta i vidjeti cijeli taj, sad sam potpuno siguran, cirkus.

Kako do Alpe d'Huez-a ???

Kako započeti izvještaj o problemima na putu do Le Alpe d'Huez-a? Deviation (fran. za obilazak) i engleska riječ na F… bili su neki od prijedloga dečkiju iz ekipe. Idemo kronološki…

Ustajanje u 6 sati ujutro, vojničko tuširanje, spremanje stvari i bicikala, brzinski doručak i već u 7.30 bili smo u autu. Naše odredište: 152 km udaljeni Le Bourg d'Oisans, gradić smješten u alpskoj dolini koju je između dvije planine probila rijeka Le Romanche. Kasnije smo ustanovili da i sam grad ima svojih draži, ali nas je u tom trenutku zanimao samo kao ishodišna točka najlegendarnijeg biciklističkog uspona na svijetu - 21 serpentina 1850 m visokog Le Alpe d'Huez-a. Prvih 50-ak kilometara putovanja išlo je po planu, a onda smo ušli u Gap – startni grad današnje etape. Iako smo u grad ušli oko 3 sata i 30 minuta prije starta, tamo je bio potpuni kaos. Masa automobila stvorila je kolone, koje su iznenadile prilično ležernu francusku žandarmeriju. Naš prvi „deviation“. Nakon stajanja u koloni i improviziranja po sporednim uličicama Gap-a (koji djeluje puno veći od svojih 40 000 stanovnika), napokon smo uspjeli naći pravi put. Izgubili smo više od 30 minuta, ali moral u autu je i dalje bio visok. Cesta N85 dalje je vodila istom rutom kojom ide današnja etapa, tako da smo mogli gledati stanovnike naselja uz cestu kako se pripremaju za prolazak pelotona kroz njihovo selo. Sve je bilo OK do početka uspona na Col d'Ornon, zadnjeg uspona prije Bourg d'Oisans-a, nekih 26 km od samog mjesta. Francuski žandar je vjerojatno po svom vlastitom nahođenju odlučio blokirati cestu i ne propuštati vozila preko vrha. Kad smo ga pitali za deviation prema Bourg-u samo je slegnuo ramenima. Briga njega kako ćemo mi doći do tamo…

Budući da se bližilo vrijeme starta etape postojala je opasnost da ostanemo zarobljeni na uskom segmentu lokalne ceste ispod tog vrha, jer se ceste obično zatvaraju oko 2 sata prije starta. To bi značilo da uopće nećemo uspjeti vidjeti Alpe d'Huez, koji nam je bio najvažniji cilj cijelog puta. Moral je pao, uhvatila nas je panika i vozili smo se nazad bez neke konkretne ideje što točno napraviti. Srećom u jednom momentu sreli smo francuske vatrogasce. Ljudi su nam objasnili deviation koji bi trebao ostati nezatvoren, jurnuli smo tim putem, i kasnije se pokazalo da su vatrogasci bili u pravu. Vatrogasci 1 – Žandari 0.

Ukratko, uspjeli smo! Parkirali smo auto na ulazu u Bourg, uzeli bicikle i provezli se kroz grad prepun ljudi, istom rutom kojom će otprilike 2 sata kasnije proći vozači Tour de France-a. U centru grada cesta skreće lijevo, na sjever prema planinama iznad nas, jako strmim planinama. Prelazi se preko rijeke, prolazi kroz kružni tok i ulazi na cestu D211, što je službeni naziv ceste na „Alpe“. Vozimo se po ravnom još oko 1.5 km i nailazimo na znak koji označava početak uspona – 12.3 km za 1100 m visinske razlike. Nakon svih problema, F… riječi i deviation-a, naš uspon je napokon počeo. (foto album)

19. etapa

Dok su ukupno vodeći pazili jedni na druge, bjegunci su još jednom imali svoj uspješan dan. Nakon kupanja na kiši, drugi put ove godine pobijedio je Portugalac Rui Costa.

Piše: Mrkva Tour 100

18. etapa

Na najslavnijoj etapi sljavlje za Francuze. Christophe Riblon dva km pred ciljem približio se a onda i proletio kraj Tejay van Gardenera koji je imao nesretan peh s biciklom na spustu. 32-godišnjem Riblonu ovo nije prvi trijumf na TdF, 2010. je odnio etapu na Pirinejima ali ovo je naravno najveće u životu.

Quintana napreduje i sad zaostaje samo 21 sekundu za drugoplasiranim Contadorom. Bit će još uzbuđenja, jer razmak između drugog i petog mjesta (Rodriguez) je samo 47 sekundi.








Piše: Mrkva Tour 100

17. etapa

Na drugom pojedinačnom kronometru Froome je pobijedio, dok je Contador napredovao na drugo mjesto ukupno. Kreuziger, kojeg prije TdF nitko nije niti spominjao vozi u životnoj formi i pored pomaganja Contadoru drži treće mjesto.
Dogodilo se razočaranje za Francuze, jer odustajanjem Perauda izgubili su šanšu da imaju čovjeka barem među prvih deset. O postolju da se i ne govori, koje nemaju od 1997. kad je Richard Virenque bio drugi.

A danas, dan za koji se živi preostala 364 u godini. Uspon na l'Alpe d'Huez, i to prvi put u povijesti dva puta u istoj etapi. ''Jer jednom nije dovoljno'' stoji naslov na jednom portalu.
Kad čujemo za taj uspon pomislimo na najbolje penjače, ali zamislite samo kako jutros izgledaju podočnjaci na očima sprintera nakon neprospavane noći. A pakao tek počinje.
Uživajmo.


Piše: Mrkva Tour 100

17. etapa - kronometar

Ako ste pročitali prvi današnji izvještaj, s vožnje na 1835 mnm, vjerojatno shvaćate da smo bili pomalo „kratki“ s vremenom. Oko 12:30 vratili smo se „kući“ u prenoćište, na brzinu otuširali i ručali „s nogu“, sjeli u auto i krenuli prema cilju etape, 45 km udaljenom Chorgesu. Iako smo se žurili, nismo mogli odoljeti stati na vidikovcu iznad jezera Serre-Poncon. Prekrasno umjetno jezero tirkizne boje, kojeg natapaju rijeke Durance i Ubaye, zagradila je ogromna brana građena od 1955. do 1960. godine. Brana se u to doba nazivala „graditeljskim pothvatom stoljeća“. Ne znam opravdava li građevina tako bombastičnu titulu, ali je definitivno remek djelo graditeljstva.

Petnaestak kilometara nakon vidikovca stigli smo do Chorgesa, sela od 2600 stanovnika koje je dobilo veliku čast biti domaćinom jedne od ključnih etapa Toura. Smjestili smo se na 370 metara od cilja i revno podržavali sve vozače koji su prolazili na doslovno nekoliko centimetara od nas. (foto album)

Evo nekoliko „flashova“ kojih ću se ja sjećati u dugim zimskim noćima: hrvatska zastava izvješena na ogradi (jučer u Gapu nismo ju mogli izvjesiti jer smo prekrivali sponzorski pano, danas smo ju stavili na pano istog sponzora i nije bilo nikakvih problema); objašnjavanje francuskom susjedu uz ogradu o tome koju zemlju ta zastava predstavlja, puno opuštenija atmosfera nego jučer u Gapu (manja gužva); zgodne Slovakinje u zelenim majicama koje navijaju za Sagana; napor na licima vozača koji se bore za ukupni poredak ili dobar rezultat na etapi u kontrastu s opuštenošću onih koje voze „rekreativno“, tek toliko da odrade kronometar i da ne budu izvan vremenskog limita (bilo je tužno gledati jednog Cadela Evansa među tim rekreativcima).

Francuzi su bili tužni zbog pada i odustanka njihovog favorita Perauda, dok su solidno brojni Britanci slavili novu pobjedu Chrisa Fromea. Uz sve jučerašnje navijačke zastave  danas smo vidjeli i par novih – Argentina, Meksiko, Mađarska, … Kasno je, butelja je popijena, izvještaji napisani, sad se treba ići u krevet i odmoriti za ono što nas čeka sutra – rano ustajanje i vožnja prema legendarnom l'Alpe d'Huezu. Cirkus i kaos!       

MTB vožnja - Plan Bas 1835 mnv

Dobar dan svima! Živi smo i zdravi, pomalo umorni, ali i dalje puni entuzijazma. Današnji dan (srijeda, 17.7.) sadržavao je dvije glavne aktivnosti, pa zbog toga idu i dva izvještaja – jedan o prijepodnevnoj vožnji do 1835 metara nadmorske visine (mnv), a drugi o 17. etapi Toura, individualnom kronometru od Embruna do Chorgesa. (Foto album)

Naše prenoćište smješteno je u pitoresknom selu Meolans (departmant Alpes de Haute Provence – Alpe Gornje Provanse), koje se nalazi u prekrasnoj dolini rijeke Ubaye. Prije doručka malo smo „njuškali“ po prenoćištu i pronašli kartu MTB ruta po dolini Vallee de l'Ubaye. Na brzinu smo organizirali team briefing, tijekom doručka, i uz maslac i cornflakes odlučili izvesti nama najbližu označenu rutu. Već dvadesetak minuta nakon dogovora bili smo na biciklima.

Ruta nas je vodila od našeg Meolansa (1040 mnm) do 3 km udaljenog sela Le Martinet – pretežno spust u kojem smo izgubili oko 150 mnm. U Le Martinetu kreće uspon, dug 16 km, koji cijelim putem prati rijeku Laverq, pritoku Ubaye. Prvi dio uspona, otprilike 8 km, je po uskoj asfaltnoj cesti, sličnoj cestama po kojima se voze brdske etape velikih tourova. Usputna točka bila nam je selo St. Barthelemy na 1238 mnm. Divili smo se pogledu na planinske vrhove oko nas i zapjenjenu rijeku duboko u kanjonu ispod, ali to je tek bila uvertira za ono što nas je očekivalo. Strne serpentine vodile su do l'Abbaye de Laverq (opatija Laverq), samostana na otprilike 1600 mnm. Usput smo prošli pored pastirice s kozama i ovcama, koje su pasle na alpskim pašnjacima omeđenima strmovitim vrhovima.  Asfalt je prestao oko 3 km prije samostana, a čekalo nas je još 5 km puta do zadnje točke naše rute, proplanka pod nazivom Plan Bas. Početak našeg uspona bio je po asfaltu, nastavak po utabanom makadamu, a završnica je bio pravi MTB – kamenite valovite uske staze, uz rijeku Laverq nekoliko metara s naše desne strane i veliki broj alpskih potočića preko kojih je išla ruta, a koji su se ulijevali u Laverq. Zadnji kilometar je bio šumski kameniti uspon, vrlo strm (do 20%), na kojem su neki pomalo i gurali J, ali unato tome, osvojili smo Plan Bas i došli do kraja rute. 1835 mnm, meni osobn treći najviši vrh u životu, a najviši osvojen biciklom. Malo odmora i fotkanja na mostu ispod Plan Basa, a nakon svega je slijedilo ono što je Vidu najviše zanimalo – spust nazad do Le Martineta. Spust je bio pun adrenalina i stvarno brz. Imali smo i dobar razlog za žurbu – trebalo je doći do Chorgesa, cilja etape, i zauzeti svoje mjesto u ciljnoj ravnini.   

Foto albumi

Svi oni koji propuste neke od fotografija mogu ih uvijek vidjeti na ovom LINK-u

16. etapa

Cilj u Gapu zadnjih 15-ak godina najpoznatiji je po događaju iz 2003. god. Na zadnjem spustu Španjolac Joseba Beloki (prethodne godine drugi ukupno) doživio je gadan pad, a Lance Armstrong u pokušaju da ga zaobiđe sletio s ceste i legendarnom mtb vožnjom popreko niz livadu skratio zavoj.
Beloki se vratio dvije godine kasnije, ali više nije bio onaj stari.

http://www.youtube.com/watch?v=RtZhG2kWVLY

Ove godine (čini se) samo manji pad imao je Contador, zbog kako tvrdi Froome nepotrebnog rizika. Ipak, grupa sa žutom majicom napravila je Ten Damu (sada šesti) i Fuglsangu (sada osmi) minutu zaostatka.

11 minuta ispred njih u cilj je došao pobjednik Rui Costa (POR) kojem je ovo druga TdF etapa, nakon jedne etape osvojene 2011. godine.






Piše: Mrkva Tour 100

Tour de France - 16. etapa

Prvi, najduži dan… zapravo je počeo još dan ranije u 20:30, napuštanjem Požege i polaskom prema 1130 km udaljenom Gapu, glavnom gradu francuskog departmana Hautes Alpes (Gornje Alpe) i, što je nama još važnije, cilju 16. etape 100. Toura de France. Četiri člana BBK Požega, četiri bicikla i jedna moćna Honda. Noćni put išao je preko Zagreba, Ljubljane , Venecije, Verone, a zoru smo dočekali u okolici Milana. Nešto malo iza Torina susreli smo se s Alpama, a nedugo zatim prošli smo i naš prvi prijevoj (ovaj put vozeći auto), 1850 m visoki Montgenevre, na granici Italije i Francuske.  Nakon prijevoja slijedi oštar spust prema Brianconu, prvom gradu u Francuskoj, u kojem smo napravili malo veću pauzu. Spektakularan grad, s alpskim vrhovima koje brane ogromne tvrđave, i starim gradom uvrštenim na UNESCO listu svjetske baštine. (foto album)

Preostalih stotinjak kilometara do Gapa prošli smo zaobilazeći stotine biciklista koji su, kao i mi, željeli prisustvovati cilju 16. etape. Nakon dolaska u sam grad, oko 11 sati, došao je red i na prvu francusku vožnju biciklima. Ništa dugo ni zahtjevno, par ravnih kilometara, ali na zaista posebnom mjestu – dugačkoj ciljnoj ravnini etape. Stvarno je jedinstven osjećaj prolaziti cestom kojom će par sati kasnije najbolji svjetski biciklisti sprintati u želji za etapnom pobjedom. Prošli smo kroz oznake za 3 i 2 kilometra do cilja te ispod legendarnog „Flame Rouge“, a staza je bila već gotovo potpuno postavljena. Još smo malo promatrali posljednje pripreme za etapu, svu tu strku koju stvaraju radnici, organizatori, policajci, te najviše fanovi iz svih dijelova svijeta (osim domaćina, uvjerljivo najviše bilo je Norvežana, ali prepoznali smo i zastave Australije, Velike Britanije, Slovačke, SAD-a, Južne Afrike, Danske, Makedonije i mnogih drugih). Obavili smo i ručak, a nakon toga smo ponovo izišli na ciljnu ravninu kako bi pronašli mjesto na kojem ćemo pratiti sam dolazak biciklista. Prvu slobodnu poziciju uz ogradu našli smo na otprilike 400 m od ciljne linije.

Dva sata stajanja na upeklom suncu donijelo nam je crvenilo kože, promatranje karavane, navlačenje s dječicom za njihove beskorisne poklončiće. Ma sve u svemu ok, bitno da smo dobro pogledali završni sprint pobjednika etape Portugalca Rui Coste , najjačeg čovjeka današnjeg uspješnog bijega, te da smo pozdravili i sve ostale bicikliste koji su još dugo vremena nakon njega u malim skupinama ili pojedinačno ulazili u cilj. Današnja etapa je u potpunosti razlomila peloton.

Još malo „muvanja“ u blizini crte finiša, promatranje proglašenja, i došlo je vrijeme za zadnji napor današnjeg dana – vožnja do 50-ak km udaljenog Meolans Revela, našeg smještaja tijekom prve dvije noći. Ipak, tijekom puta čekalo nas je još jedno lijepo iznenađenje – u jednom tipičnom alpskom selu vidjeli smo parkirane kamione, buseve, ali i osoblje triju ekipa – Katuše, Vacansoleila i, na Pavino oduševljenje, njegovog omiljenog Garmin Sharpa. Bili smo u mogućnosti iz neposredno blizine promatrati mehaničare tih ekipa, koji su bili zauzeti pripremom bicikala za sutrašnji kronometar. Stvarno lijep osjećaj… Laku noć svima iz francuskih Alpa!  (foto album)

Stigosmo u Gap

Samo kratko javljanje nakon ručka u Gap-u i očekivanju pelotona.

Krećemo!!!!

Tour de France, here we come!

Sutra se javljamo iz Gap-a

15. etapa

S 242 kilometra ovo je najduža etapa na ovogodišnjem TdF sa šlagom na kraju - uspon na Mont Ventoux.

Froome je tri puta palio nuklearni pogon. Prvi put da se odvoji od poveće skupine (Mollema, Fuglsang, Rodriguez...), drugi put da se odljepi od Contadora i treći put da pobjegne Quintani. 

Froome je povećao prednost pred pratnjom na više od četiri minute, a Quintana postaje ozbiljan kandidat za postolje u GC poretku.

Piše: Mrkva Tour 100

14. etapa

Dan prije penjanja na Mont Ventoux, u najvalovitijoj etapi na TdF (sedam kategoriziranih uspona) vodeći biciklisti nisu se puno zamarali bjeguncima pa su ovi preživjeli do cilja. 

U grupi mnogo iskusnijih pobijedio je najmlađi: Mateo Trentin (ITA).





Piše: Mrkva Tour 100

Polka-dot jersey

Alpe su sve bliže i bliže, kao i naš odlazak 

Prikaz ovogodišnjih najžešćih uspona (jedan se vozi danas - Mont Ventoux)

13. etapa

Jedna klasična sprinterska etapa postala je jedna od naj etapa do sada. Nakon puknuća gume Valverde je izgubio kontakt s pelotonom. Na čelu je povukla ekipa Belkin i Movistar sam protiv vjetra više nije mogao priključiti Valverdea koji je na kraju izgubio 10 minuta i pao s 2. na 16. mjesto. Time je glavni vozač u Movistaru postao Nairo Quintana koji je osmi ukupno, a konkurira i za bijelu majicu. U toj grupi ostao je i Kittel što je kasnije vješto iskoristo Cavendish.

30 km do cilja Contador je dao mig svojoj petorici vozača. Na takvo ubrzanje uz vjetar samo je nekolicina reagirala, među kojima su od GC vozača bili Belkinovi Moolema i Ten Dam te Fuglsang. Još nije strašno zabrinjavajuće, ali Froome je jeftino izgubio cijelu minutu jer je opet ostao bez ekipe oko sebe.

Na kraju je izostanak ostalih pravih sprintera iskoristio Cavendish i pobijedio ispred Sagana.

Piše: Mrkva Tour 100

Foto albumi

Upravo je završila jedna od najzanimljivijih, 13. etapa ovogodišnjeg Tour-a (o tome više od Mrkve)

Bliži se dan i našeg odlaska u Francusku, točnije od utorka očekujte više fotografija sa lica mjesta.
Do tada pogledajte foto album sa Tour de France-a iz 2004 godine

Pavo

12. etapa

100 metara prije cilja izgledalo je kao situacija u kojoj dobiva Cavendish. Međutim, Kittel se nije s time pomirio i u izravnom obračunu jedan na jedan dobio pobjedu u fotofinišu.

piše: Mrkva Tour 100